Adnan Pribišić je #PonosanNaSebe

U okviru kampanje #PonosniNaSebe skoro pa svakodnevno se objavljuju priče iz života osoba sa invaliditetom. Pročitajte priču o našem Adnanu. Sva ta iskustva koja se dijele s javnošću imaju misiju da motiviraju ali i da upoznaju javnost o svakodnevnici osoba sa invaliditetom

 

#‎PonosniNaSebe‬, Adnan Pribišić: Dajte mi priliku, pa ću vam pokazati koliko mogu
U 2015.godini sportisti sa invaliditetom okitili su BiH najsjajnijim medaljama. Jedna od osvojenih medalja je i njegova, za izuzetno plivanje. A kako pliva u svakodnevnici, suočavajući se sa predrasudama, danas priča Adnan Pribišić iz Sarajeva.
Adnan ima intelektualne poteškoće i štićenik je udruženja Oaza, nevladine organizacije koja razvijanjem programa iz oblasti obrazovanja, radnog osposobljavanja, socijalnog uključivanja i rehabilitacije u svrhu pripreme i osposobljavanja za samostalan život uz podršku, kroz javno zagovaranje u lokalnoj zajednici pruža podršku pojedincima i porodicama koje imaju člana sa intelektualnim poteškoćama.
„Nakon završene osnovne i srednje specijalne škole postao sam član udruženja Oaza. Kako nije bilo mogućnosti za zaposlenje odlučio sam da se bavim sportom. Nakon izvjesnog vremena počeo sam ozbiljno da treniram plivanje i to radim već 7 godina. Pokušavam svojim radom i uspjesima pokazati mogućnosti i sposobnosti osoba sa intelektualnim teškoćama. Pokušavam dati doprinos kroz sport i sportske rezultate da se život osobama sa invaliditetom olakša, unaprijedi“, kaže na početku razgovora Adnan.
U procesu trenianja, u procesu pripremanja za velike sportske uspjehe, podršku mu je pružila i Oaza i MyRight.
„U okviru projekta „SPORT JE MOJE PRAVO“ imamo edukacije iz oblasti sporta. Zahvaljujući ovom i drugim projektima finansiranih od strane MyRight već dugi niz godina omogućen nam je adekvatan trenažni proces i teoretska edukacija u sportu. Posljedica toga su dobri sportski rezultati na domaćoj i međunarodnoj sportskoj sceni a sve to nam omogućava lakše uključivanje u redovne društvene tokove“, naglašava.
Reći će, svakodnevno se suočava sa predrasudama i preprekama. Ipak, našao je način da se sa njima i uspješno nosi.
„Jednostavno, svaki uspjeh, svaka aktivnost, svaki ostvareni rezultat me čini sretnim, jačim, boljim i daje mi snagu da idem dalje, pomjeram granice i razbijam predrasude o osobama sa invaliditetom. Svaki dan pokušavam živjeti što kvalitetniji život i ne obazirati se na predrasude“, kaže on.
Na pitanje šta misli šta su najčešće i najveće predrasude koje društvo ima prema osobama sa invaliditetom, odgovara:
„Mislim da ljudi često misle da mi nismo u stanju ništa uraditi. Kada dobijem priliku, ja ih razuvjerim pa promjene svoje mišljenje. Najveći problem je needuciranost ljudi, da ne kažem neznanje. Mislim da svi trebamo imati jednake šanse i mogućnosti i ostvarićemo onoliko koliko budemo mogli pa i više od toga“, ističe.
Sa Adnanom su saglasni i u udruženju Oaza.
„Ljudi generalno imaju veoma malo saznanja o ovoj populaciji uopšte, pa tako i o njihovim mogućnostima i sposobnostima. Osobe sa intelektualnim teškoćama pored poteškoća, kao i svi drugi, imaju i talente. Tako su neki veoma uspješni u sportu, kreativnom stvaralaštvu, muzici i slično. Obično su mogućnosti ove populacije unaprijed podcijenjene iz razloga što ljudi nemaju prave informacije o njima“, kažu nam u udruženju.
Vjera u sposobnosti osoba sa intelektualnim poteškoćama dovela ih je do novih spoznaja.
„U dosadašnjem radu sa osobama sa intelektualnim teškoćama primjetili smo da su veoma odgovorni i pouzdani te da svaki zadatak pokušavaju ispuniti dajući maksimum svojih mogućnosti. Pored toga veoma su vezani za prijatelje i sve ljude koji se prema njima ponašaju prijateljski“, naglašavaju.
Na ovu konstataciju nadovezuje se i Adnan. Kaže, tako malo treba da upoznamo osobe sa intelektualnim poteškoćama onakvima kakvi jesu.
„Prvenstveno bih volio objasniti da invaliditet nije razlog da čovjek ne živi punim plućima svoj život. Osobe bez invaliditeta treba da premoste svoje predrasude o nama, jer svi mi možemo sve ostvariti svoje ciljeve i svima nam za to ponekad treba podrška i pomoć“, objašnjava.
Sa jedne strane je bio uskraćen za logičan slijed događaja – posao kojim bi si osigurao egzistenciju i kojim bi pokazao, još jednom, koliko može. Sa druge strane, okrenuo se mogućnostima koje su mu se pružile. i iskoristio ih na najbolji način.
„Najviše sam ponosan na zlatnu medalju koju sam osvojio u plivanju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu prošle godine. Bilo je još mnogo sportskih uspjeha, ali ovo je najveći i najznačajniji. Biti zlatni na najvećem sportskom takmičenju, u tako jakoj konkurenciji gdje učestvuje preko 180 zemalja zaista je ogroman uspjeh. Također, dobio sam priznanje kao uspješan sportista osoba sa invaliditetom od Sportskog saveza BiH i Općine Novo Sarajevo.
Vjetar u leđa da ju mu svi iz njegovog okruženja. Zahvaljujući njima, došao je do vrlo jednostavnog recepta za srećniji život koji i sam primjenjuje.
„Moja najveća podrška je porodica, tu su i prijatelji iz udruženja Oaza, moji treneri kao i ostali članovi i uposlenici udruženja. Recept za sretan život sa i bez invaliditeta je jako prost! Tu su dvije stvari – vjerovati u sebe i ostvarenje svojih snova i drugo – da nemate strah od traženja pomoći i podrške od drugih ljudi. Nije bitno da li ste osoba sa ili bez invaliditeta,svima nam je to potrebno“, kaže.
Svjestan da osobe sa invaliditetom, uključujući i njega, nisu u povoljnom položaju, Adnan kaže da je to samo stvar ugla posmatranja.
„Živimo u Bosni i Hercegovini zemlji u kojoj su osobe sa invaliditetom jako zanemarene, zanemareni smo i od određene skupine sugrađana koji imaju predrasude prema našem stanju. Međutim, moja poruka je jasna – svi smo ljudi samo neki od nas imaju bolje startne pozicije i uslove u životu“, zaključuje.